уторак, 15. март 2016.

HARD CRO, LIFECLASS, ULTRAMARATON & IRONMAN – POD ISTIM KROVOM



Najvažnije je da su vam ubeđenja jača od vaših sumnji. Novak Đ. 

Šta ćete pomisliti o hotelu, kada na recepcije prve dve rečenice su: Ime i Prezime!? Jeste li poneli bicikl?   I otkud LifeClass među ovim rečima!? Jednostavno, veže ih uspeh! Jer bez ubeđenja poslovno uspešnih ljudi i sportista, nema uspeha. A Vi budite strpljivi, pa pročitajte do kraja zašto i otkud Novak u ovom postu. 


G-din Branimir Blajić je poznat široj turističkoj javnosti kao čovek koji od ispod prosečnog ili prosečnog hotela, pravi izvrsno posećene i uspešne hotele. Nije mi namera da ovaj post bude hvalospev o njegovom radu i njegovim zaposlenima, ali je sigurno zaslužan što će ove godine hotel kojim rukovodi ugostiti dva najveća biciklistička događaja u Hrvatskoj. Prvi je HARD CRO, ultramaratonska trka na 1400 km. Drugi je Trka kroz Hrvatsku, koja će ugostiti i u kojoj će se takmičiti najbolji ProTour ekipe današnjice. I još i ovo, moje lično mišljenje je da to sve ne bi uspeo bez njegovih zaposlenih počev od g-dina Saše, preko recepcionara i tehničkog osoblja koje je brižljivo odabrao . Meni je u jednom trenutku bilo neprijatno da bilo šta pitam ljude sa recepcije, jer su toliko ljubazni i susretljivi da me je bilo sramota da trčkaraju oko mene, video sam da su takvi prema svim gostima. 



Hard Cro je izabrao ovo mesto iz više razloga kao Kontrolnu tačku broj dva. Prvo jer je tu najsevernija turistička tačka Hrvatske, a druga, jer je LifeClass sponzor trke. Svi učesnici će na ovoj tački dobiti obrok i spavanje u okviru startnine. Kada učesnici budu videli uslove smeštaja, kvalitet i količinu obroka, shvatiće da je u stvari to poklon organizatora i LifeClass. 

Kontrolna Tačka br. 2 Hard Cro



Direktor trke Hard Cro KOrnel (nije štamparska greška) me je pozvao na promociju trke. Naravno da sam prihvatio jer je to za mene bila čast. Prvo nisam znao ni ko će biti gosti promocije, ali kada sam saznao shvatio sam u kakvom ću društvu biti. Kada sam ispričao Draganu Jurakiću uredniku  TV magazina„Pod istim krovom“ gde bi išli i o čemu se radi, prihvatio je da i on krene sa TV ekipom koja će zabeležiti neverovatne i lepe priče. 

Pre iznenađujućih reči dobrodošlice na recepciji, na ulazu u hotel primetiće te tri bicikla, jedan retro i dva savremena drumaša, a preko celog zida priča o desetostrukom IRONMAN-u Robert Setniku koja Vas ostavlja bez daha. Za deset dana, deset IRONMAN-a (3,8 km plivanja, 180 km biciklom i 42,2 km trčanja). Čim je ušao na vrata saleteo sam ga sa obaveznim fotografisanjem i pitanjima koja su se ređala. Na kraju našeg razgovora i pregršt saveta i upustva ( odnos zamora i odmora, granica izdržljivosti, šta je sledeće ), potvrdila se moja želja da ove godine budem Finisher Hard Cro i TCR No4, a sledeće sezone dampočnem sa duatlonom. Dolazi MarkoBaloh. Šta reći!? Čovek koji me je prvi uputio u tajne ultramaratona, prema kojem osećam strahopoštovanje i obavezu da dam sve od sebe na svim ultramaratonima. Na treningu sa njim i Ares Buršićem (Finisher RAAM) može se svašta naučiti i tu priliku sam i iskoristio. Saveti i trening sa njima je bio više nego koristan. Da ne zaboravim i Bela Kuzler, moj saputnik i kolega koji će takođe da bude  učesnik na Hard Cro i TCR No4. Bela je počeo da vozi „ozbiljnije“ bicikl pre tri godine i imao je 106 kilograma, a sada 60 kg Završio Paris-Brest-Paris 2015 i kvalifikovao se za Transcontinental Race . Izuzetan čovek, biciklista i poznavalac pravljenja ruta. 

Prvi dan zbog kiše nismo izašli na vožnju, ali su nam ponudili kupenja u termalnoj vodi,  bazenu i  masaža. 

Drugi dan je počeo sa cikloturističkim izletom do krajnje severne tačke Hrvatske, mlina na Muri i obilaska mesta u Opštini Sveti Martin. Biciklističke rute su jako dobro obeležene i nisu napadne. Biciklistička staza je drugačijeg kvaliteta od kolovoznog dela za motorna vozila, kada kažem drugačijeg, mislim boljeg, asfalt je gladak. Polako se krećemo ka glavnom putu i cilj je obići značajna istorijska mesta. Zatim slede valoviti predeli, vinogradi i podseća me na deo do Banoštora, kreće se brže i polako prelazimo u trening zonu. Ova vrsta cikloturizma je jako interesntna i drugačija. Ovakvu vrstu turista-rekreativaca zanima asfalt, težina staze i trening. Manje su zainteresovani za to kako ljudi žive i obićaji.  Trening, opuštanje i dobar hotel sa sadržajima. To je g-din Blajić prepoznao i napravio je četiri rute koje se razlikuju po dužini i visincima od lake do teške rute. Brda su kratka, ali teška sa velikim procentom. Uveče Gong terapija i naravno bazen.


Treći dan – nedelja: Obilan doručak  i jak kratak trening, pranje bicikla – Bike wash, još jedan novina koju je uveo g-din Blajić. Određeno mesto za pranje bicikla sa svim potrebnim deterdžentima, uljem za podmazivanje i sunđerima. Šta je recept po g-dinu Blajiću? Naći ciljnu grupu, prirodnu lepotu, „stvoriti“  turistički objekat sa obilnim okolnim i unutrađnjim sadržajima i zatim širiti taj centar. Za unutrašnji sadržaj ciljna grupa su manje aktivni ljudi, a za spoljni ljubitelji outdoor aktivnosti. Obučiti ljudski resurs za dijalog sa turistima, da uvek nađu zajednički jezik. Za svačiji džep da bude dostupno, ali sa ekonomskom isplatljivošću. Jednostavan recept. Hoće li se iko setiti toga u Srbiji? Na ITB-uceo jedan štand Hrvatska je podredila i prezentovala Cikloturizam. TV magazin RTV „Pod istim krovom“ je bio na licu događaja i pogledajte sve ovo na malim ekranima. 


Najsevernija turistička tačka Hrvatske



Taj vid cikloturizma je počeo polako i kod nas da dobija na značaju. Još uvek je na početku i za sada su Španci i Italijani ti koji prednjače u dolasku. 

Dakle, svi koji su spomenuti u ovom postu su ljudi koji su započeli nešto, istrajali i ostvarili uspeh, zato što su sebi rekli mogu i umem, zato što su im ubeđenja jača od sumnji u sebe. 

Kada bi trebalo da svedem razliku između Srbije i Hrvatske sa stanovništa turiste - cikloturiste na jednu rečenicu ona bi glasila: Tamo je sve pod konac!

I na kraju link sa video zapisom: 

1 коментар: