Dreams
- Passion – Endurance – Demons – Fear -
Changes
Snovi - Strast
– Izdržljivost – Demoni – Strah – Promene
Biciklistički
ultramaraton je disciplina koja je relativno nova u našim krajevima, ali
doživljava ekspanziju. Šta je Ultramaraton, Randonneurs, Brevet, kako se
trenira i kroz šta telo prolazi pri vožnji te discipline su samo neke od tema ovog
opširnog Bloga.
Ideja
da napišem ovaj tekst se rodila davno, ali je podstaknuta da što pre izađe
zahvaljujući Tibor Tarjanu koji je za
temu za „Planom do forme VII“ stavio i Brevet. Ko ne zna ko je Tibor Tarjan.
Biciklistički radnik koji je osnovao „DunavskiKup“ gde se takmiče biciklisti amateri, žene i mlađe kategorije biciklista.
Kup je za 23 godine imao sigurno preko 1500 učesnika iz 18 zemalja. Neki od
pobednika su kasnije bili i u Biciklističkoj reprezentaciji Srbije. Hvala mu
što se toliko trudi oko nas amatera. Jedan
kurizoitet, na jednoj trci „Dunavski Kup“ ima više biciklista nego na
ovogodišnjoj „Trci kroz Srbiju“!!!
Brevet
se u Srbiji pojavio 2011. godine i to zahvaljujući entuzijazmu Ralić Igora, čoveka koji je tada mislio da će to biti jedna
grupica ljudi koji će se pojavljivati i voziti zajedno na dugim vožnjama, ali
sve se preokrenulo. Brevet je narastao
toliko da sada na najkraćoj distanci uobičajni broj učesnika je preko 100. Postao
toliko popularan da se za prestižni Brevet Paris – Brest – Paris kvalifikovalo
devetnaest ljudi
Šta je to randonneuring, Brevet ?
Randonneur biciklizam, često zvan i maratonski biciklizam, ili našim rečima popularno „dugoprugaški biciklizam”, može svakom biciklisti da znači nešto drugačije.
Za nekoga je to više kao touring sa puno prevezenih kilometara kroz atraktivne predele, obično sa umerenijim tempom vožnje.
Za nekoga drugog to pak znači izazov brzine i što kraćih postignutih vremena, gde biciklisti sebi postavljaju ciljeve u vidu rekorda trase, najboljeg ličnog vremena i tome slično,
a može značiti to i zajedničku vožnju sa manjom grupom istomišljenika koji voze u peletonu i gutaju kilometre za doručak ;)
Randonnée [randone] francuska reč koja u slobodnom prevodu znači "dugo putovanje".
Brevet [bre’ve:] takodje francuska reč koja znači "sertifikat", a u slučaju randonneur-ske vožnje karticu koju svaki Randonneur nosi sa sobom i koja se overava na svakoj usputnoj kontrolnoj tački, te Brevet ustvari znači "sertifikovana vožnja".
Brevet je biciklistički dogadjaj (ne trka), gde učesnici prate predefinisanu trasu i da bi uspesno završili brevet potrebno je da se ispoštuju odredjeni vremenski limiti,
kako za celokupnu vožnju tako i za stizanje do odredjene kontrolne tačke u odredjenom vremenskom periodu.
Randonneur biciklizam, često zvan i maratonski biciklizam, ili našim rečima popularno „dugoprugaški biciklizam”, može svakom biciklisti da znači nešto drugačije.
Za nekoga je to više kao touring sa puno prevezenih kilometara kroz atraktivne predele, obično sa umerenijim tempom vožnje.
Za nekoga drugog to pak znači izazov brzine i što kraćih postignutih vremena, gde biciklisti sebi postavljaju ciljeve u vidu rekorda trase, najboljeg ličnog vremena i tome slično,
a može značiti to i zajedničku vožnju sa manjom grupom istomišljenika koji voze u peletonu i gutaju kilometre za doručak ;)
Randonnée [randone] francuska reč koja u slobodnom prevodu znači "dugo putovanje".
Brevet [bre’ve:] takodje francuska reč koja znači "sertifikat", a u slučaju randonneur-ske vožnje karticu koju svaki Randonneur nosi sa sobom i koja se overava na svakoj usputnoj kontrolnoj tački, te Brevet ustvari znači "sertifikovana vožnja".
Brevet je biciklistički dogadjaj (ne trka), gde učesnici prate predefinisanu trasu i da bi uspesno završili brevet potrebno je da se ispoštuju odredjeni vremenski limiti,
kako za celokupnu vožnju tako i za stizanje do odredjene kontrolne tačke u odredjenom vremenskom periodu.
Standardne dužine breveta su 200 km, 300 km, 400 km, 600 km, 1000 km i 1200km, ali mogu biti i duži od 1200km, na kojima je biciklista potpuno samostalan, i ne moze primati nikakvu pomoć od trećih lica, osim na samim kontrolnim tačkama, tako da se bicklista mora sam o sebi starati, odklanjati defkekte ili kvarove na biciklu, suočavati se sa svim vremenskim uslovima koji ga tokom vožnje mogu zateći.
Vremenski limiti su za 200 km je
13,5 časova, za 300 km 20 časova, za 400 km 27 časova, za 600 km 40 časova, za
1000 km 75 časova i za 1200 km 90 časova.
BRM 200 k Bosanski Šamac, Republika Srpska
Trening i ishrana
Kada
sam odlučio da se posvetim Brevetu i ultramaratonu, prvo sam kontaktirao Baloh Marka. Marko je slovenački
najbolji ultramaratonac, svetski prvak na 24 časa (808 km), vlasnik brojnih
rekorda. Marko mi je dao kratka upustva kako da krenem sa treninzima i kako da
ih rasporedim. To mi je omogućilo da ne moram da lutam, nego odmah da radim sa
pravim treninzima, ne trošeći vremena i snage previše.
Zatim sam se konsultovao
sa saveznim selektorom PavlovićRadomirom – Patkom. Patak i ja se poznajemo preko 30 god, još iz doba dok
sam bio mlađi junior. Patak je veliki poznavalac i poštovalac ruske škole i to znanje, njihove ishrane je preneo na mene. Na
žalost u Srbiji ne postoji specijalizovan trener za biciklističke ultramaratone,
ali saveti oko treniranja i provere utrenirenosti proveravam na Patkov način evo već treću
godinu. I ima uspeha i rezultata. Najverovatnije
mi se zahvaljujući Patku usadilo tako brzo vožnja bez ciklomastera. Patak,
Hvala! Za doručak i obrok pre treninga, takođe je Patak dao sugestiju, a da je
ne dobar, nego odličan pokazuje i to da su i drugi usvojili kojima sam preneo
šta jedem. Uz put, ako sam u mogućnosti koristim sve na prirodnoj bazi: Banane,
suvo grožđe, sirov badem i urme. Da bih upotpunio treninge i pravio
kvalitetnije analize, počeo sam da koristim aplikacije Strava, StavistIX i od skoro Velowiever.
U
jednom od prethodnih Blogova „Strava i njenih 13 neverovatnih stvari“ gde možete naći zašto baš Strava. Strava je
skoro izbacila i Velowiever, ono što
mi je odmah upalo u oči jeste da su mesečne aktivnosti na jednom okruglom
dijagramu sa svim usponima, rutom, ukupnim vrednostima, a da su podaci privatni.
Svakako da će to biti jedna od narednih tema.
Moji
treninzi su vezani blokovski; Dva dana vožnje, jedan odmor. S tim da taj teći
dan vrlo često nije bukvalno odmor, nego Recovery. Na kraju bloka ide provera
bez ciklomastera, tj. Stavite ga u zadnji džep dresa. Dva razloga su za to:
Prvi je provera na već određenoj – utvrđenoj ruti koja ima svoju dužinu i
težinu, proveravate brzinu, kadencu, snagu, otkucaje srca i sve ostale
parametre. Na Stravi je to My goals. Drugi
je da naučite da uživate da vozite bez ciklomastera i da obratite pažnju na
druge stvari – prirodu i okolinu. Da se ne opterećujete KOM-ovima, nagibima,
distancama, nego da vozite iz emocija i razmišljajući, a ne iz ega.
Na staru Breveta u Inđiji
Šta se dešava s telom, kako pređeni kilometri
mogu uticati na telo:
Ultramaraton
do poslednjih decenija bio u senci, ali pojavom sve više ljudi kojima je malo da
voze razdaljine od 100 do 200 km u jednom dahu proširila se popularnost. Niko
ne može da kaže da je lako voziti 50, 70, 150 km, niko ne sme reći da je to
lako i kratko, ali između tih vožnji i ultramaratona, Breveta, postoje ogromne
razlika zbog fizioloških, logističkih i psiholoških razlika, kao i između radi
sada, radi brzo i radi dugo, ali stvarno dugo.
Halucinacije: Halucinacije su deo ultra predanja. Kada ste u
pokretu non-stop, ekstremni umor i čudne senke u sitne sate mogu se igrati sa
umom i napraviti „nered“. Odmor i spavanje rešavaju problem. Moje halucinacije
su bile na prvih 600 km – čovek pored puta, a na drugih 600 km od žbunja sam
mislio da su psi koji me jure.
Zamagljen vid: Zamagljen vid je čest kod onih gde postoji
problem kod rožnjače oka usled zamora.
Ubodi insekta: Ubodi insekta su češći kod ultramaratonaca.
Posekotine i modrice: Češće dolazi do padova kod ultramaratonaca zbog
umora i konfiguracije terena.
Srce: Srčani problemi su retki kod ultramaratonaca, jer
upravo vežbanjem i treniranjem se jača cirkularni sistem i srce. Mada su neka
istraživanja pokazala da posle ultramaratona dolazi do privremene disfuknkcije
istih, naročito kod slabije pripremljenih takmičara. A opet može doći i do
stalne aritmije srca, ali to svi zovu „sportsko srce“.
Respiratorni organi: Dešava se da posle ultramaratona dođe do oboljenja
respiratornih organa, ali to je većinom zbog prašine i flore koja se nalazi
usput na stazi.
Tečnost: Suva ustane znači da ste žedni i da telu
nedostaje tečnosti. Svi koji se bave sportom moraju da znaju da ako unesete
previše tečnosti može doći do nadutosti pojedinih delova tela i organa
(Pogledajte dokumentarni film o RAAM-u), kao i da može doći do razvodnjavanja
soli tj. natrijuma u telu.
Telesna temperatrura: Kod ultramaratonaca veće je verovatnoća da dođe
do hipotermije zbog oslabljenog organizma i vremenskih uslova. Dok opet kratkoprugaši
imaju suprotan problem – povišenu temperaturu i to zbog intezivnijeg napora.
Gastrointestinalni problemi: Ultramaratonci troše veći procenat ugljenih
hidrata koji ne mogu da se dobiju od sporskih pića i gelova. Ultramaratonci
troše i masti koji se mogu nadoknaditi „pravom“ hranom, što znači više
gastrointestinalnih problema.
Grčevi u mišićima: Što duža trka, to je veća verovatnoća za
grčevima. Dugoprugaše grčevi hvataju u kvadricepsima, zadnjoj loži i listovima.
Niko ne zna zašto tačno nastaju grčevi, ali istraživanja ukazuju da je to zbog zamora
„mehanizma“ koji regulišu kontrolu rad i kontrakciju mišića.
Stres frakture: Stres prelomi i druge mišićno skeletne povrede
mogu da muče i češće se javljaju kod dugoprugaša. Stopala i šake su najčešće
izložena povredama, to sam mogao i da lično osetim na PBP-u. Šake i nervni
završetci u njima jer su stalno pod opterećenjem. A javlja se osećaj utrnulosti
jednog ili više prstiju koje ume da traje i par meseci. Stopala su stalno pod
pritiskom i stresom, nema stajanja za njih. Moguće je da dođe i do „nabijenosti“
prstiju na nogama koje takođe može da izazove osećaj utrnulosti, smanjen dotok
krvi i da traje par meseci.
Žuljevi: Žuljevi su takođe češći kod biciklističkih dugoprugaša
od kratkoprugaša. Iako je jedan od osnova higijena kod biciklista, dugoprugaši
su izloženi prašinom, kiši, blatu koje vrlo često nisu u mogućnosti da odmah
uklone. Upravo zbog trenja u čarapi dolazi do nastanka plikova, žuljeva.
Nizbrdo, uzbrdo, loš asfalt donosi veća trenja.
Alfa stanje: Namerno sam na kraju stavio alfa stanje. Alfa stanje je poznato po tome što ima
isceljujuće i blagotvorno dejstvo na psihu i telo. Alfa stanje je usko vezano za meditaciju i mnogi
misle da se alfa stanje postiže mirovanjem. Međutim: mnogi maratonci i ultramartonci
će ispričati da su posle nekog vremena
osetili kao da nisu bili izloženi fizičkom opterećenju i kao da su tog trenutka
krenuli. Meni se to desilo na Brevetu 600 km pre dve godine. Odjednom na oko 120
km pre kraja sam osetio neverevotanu snagu i više nisam osećao umor. Za 80 km
sam napravio razliku od sat vremena u odnosu na grupu. Nije mi bilo jasno šta
se to desilo i kako, pa sam pričao sa ljudima. Naleteh na jednog maratonca koji
mi je objasnio da i na bicikli može da se meditira i da mi je telo „zaboravilo“
umor ili da sam na nekoj od pauza odmorio psihofizički.
I na
kraju, a možda najvažniji savet Randonneursima:
Probajte da telo osetite iznutra.
Mi naše telo poznajemo samo spolja, njegov spoljni izgled i funkcionisanje.
Osetite tokove energije svog tela. Telo ima svoju inteligenciju. Ono nosi
znanje, iskustvo, miliona generacija iza nas. Ono ima mogućnost prilagodjavanja
i adaptacije na razne izazove i promene. Ako telo kaže „odmor“ vi se
odmorite. Ako telo oseti glad, vi ga utolite. Ako kaže dosta sa jelom, vi ga
poslušajte. Slušajte telo a ne glavu. U glavi ste još uvek daleko od tela, tu
postoji jaz. Taj jaz, taj procep treba premostiti tako što ćete um dovesti u
saglasnost sa telom osluškujući samo telo. Telo je živi organizam sastavljen od
svesnih delova koji čine jednu celinu. Zato postanite osetljivi na molbe i
funkcije svog tela.
Mala
statistika: Do sada sam izvezao 15
Breveta i sve završio u predviđenom vremenu
2013.god.
- 200 km; 600 km; 200 km
2014.god.
- 300 km; 400 km; 600 km; 1000 km;
200 km;
2015.god
- 200 km; 300 km; 400 km; 600 km; PBP 2015 – 1230 km; 200 km; 200 km;
- Kao i svi što su čestvovali i ja sam posebno
ponosan na PBP 2015. Ako ne pričamo u takmičarskom smislu nego o značaju, ono što je svetsko
prvenstvo u biciklizmu za takmičare, to je PBP za brevetaše. Neki to smatraju
najvećom smotrom i događajem svog vida bicikliranja, neko to vidi kao sajam
biciklizma, neki biciklisti kao najvećem izazovu u karijeri. Jedino što nikad
nećete videti da Brevetaš na PBP-u odustaje s osmehom na licu, sramota bi bilo za
samog sebe, za sponzore, nego s grčom na licu i bolom ili u suzama, a ide do kraja iako je prekoračio limit i čak
za 10 sati, videćete da se poklanja iz zahvalnosti navijačima koji ga bodre ili
čakaju. Brevetašima ne plaćaju učestvovanja poreski obveznici, nego sami ili nađu sebi sponzora,
donatora, iako sam način nabavke novca ne treba da stvara veću obavezu prema sebi, nego
to je nešto u nama viteško, beskompromisno i snažno.
Izvor:
sajt Randonneurs Serbia
Dr .