среда, 21. јун 2017.

HARD CRO No2 IZ FOTELJE



Samo dva dana pre starta povredio sam ruku. Baksuz. Jako mi bilo krivo i moram priznati tako je bilo sve do sredine prvog dana od starta, onda sam otkrio novu dimenziju Hard Cro i sad mi je jako drago da mogu na ovaj način pratiti trku. Posle prošlogodišnjeg izdanja, pitao sam se: ma, kako ti ljudi sede celu noć i prate trku, iako polovinu takmičara ne poznaju, a sada, pola mog komšiluka sedi sa mnom i diskutujemo pokrete i vožnje na HC. A oni što su letovali na Istri evociraju uspomene i prepričavaju kakvi su to lepi predeli, gradovi, a i vino. Naravno, da u toj priči Ivan Heged zauzima visoko mesto. Drug moj, spasilac, mehaničar i čovek koji pozna sve prečice. Neverovatna priča je ta Istra. Upravo dok pišem ova zapažanja, pitaju me kako stoje ljudi od sinoć, da li se mala (misle na Tanju) vratila na stazu,jesu li prešli Učku. 
                                    Photo: https://www.instagram.com/r3dfive/#hardcro

Prvi utisak je da se jako razlikuju HC No1 i HC No2. Razlika je u tome što u prvom izdanju, većini je bio motiv da završi u okviru 110 sati, ali ovo drugo izdanje je donelo pravu neizvesnu trku, trka u kojoj ćemo tek 50 km do cilja možda imati plasman od drugog do petog mesta.

KOrnelova i Ivanova zamisao je uspela, ne kvantitet, nego kvalitet! To se vidi po takmičarima i njihovim vrmenima i brzini. Kvalifikacije za RAAM su donele nove takmičare, trka je dobila kvalitet i veći značaj, kako u regionu, tako u Evropi i svetu. Sam značaj se može videti u tome da su mnogi dobili želju da budu RAAM kvalifitanti.
Prvo jutro je donelo brzinu i strast, a ja sam čekao ko će kopnom, a ko obalom. Prošle godine jedan deo takmičara je krenuo obalom, zbog toplote, noć je življa i barem jedna prodavnica u svakom mestu radi. Međutim ta trasa je donela i najviše odustajanja, zbog svoje specifičnosti. Mi koji smo krenuli kopnom, čekao nas je veliki pad temperature, sa 40 na 10 stepeni. Meni lično je to jako smetalo i kriza je došla zbog tog pada temperature. Shodno terenu, očekivalo su se pauze, međutim prva petorka, kao da je bandažirala bicikle da ne smeju stati. 

Kada je došla prva objava od Iana da jede burek u 18:00.h, odmah mi je sinulo da zovem Davorina s kim sam proveo dosta vremena na trci i da mi potvrdi kada smo mi jeli taj burek. Mi smo taj burek jeli u 02:00.h. Dakle OSAM sati posle Iana. Ali to ne treba da brine one koji su krenuli da završe trku u 110 sati. Dalje kako se trka odvijala poredio sam sa svojom prošlogodišnjom vožnom, pa sam imao realno stanje i znao sam ko je gde. 
Kada je Tanja skrenula s puta, potsetilo me na Heike koja je kad je skrenula da jede tu i ostala. Oni na čelu nisu posustajali, ali su počele da se javljaju oscilacije kod ostalih. Znam da će prvu noć svi prebroditi, ali da vidimo posle Knina, šta će i kako će. Mada, bitan razvoj trke se očekuje krajem trećeg dana. Tada će doći do izražaja izdržljivost, snaga, motivacija.

Što se tiče do sadašnjih odustajanja, duša me boli za Aresom. Znao sam da ga već danima muči temperatura, ali kao pravi sportista i deo HC, ipak je startovao. Drži se Ares. Manfred je sve dao od seba sa Recubentom. Svaka Čast. Belu je ovog puta izdala sreća. Dakle, dobio je lekciju da ipak treba da nosi rezervnu gumu. Da je naučuo, videćemo. Ostalo je još malo vremena za najstarijeg učesnika da vidimo da li će uspeti da stigne na KT1.

Svakako, čestitke devojkama. Darko, Boris, Zvonimir, Alen su velika iznenađenja za mene lično. Ide ravniji deo trke i sama završnica. Momci samo napred, lake noge i vetar u leđa. Aleksandar možda plaća danak neiskustvu u long distance trkama. 

I ove godine Max Guru je nosi epitet čoveka trke. Možda je ovo ipak subjektivno, ali čovek kome osmeh ne silazi sa lica. Nadam se da neće opet promašiti trek, mada upravo, čini mi se ode u SLO. Caroline i Tanja bi ipak trebale da zasene možda ćak i pobednika trke.

Pozdrav,
Finisher HC Ivan P.