Fleche-Strela; Posle prvog cilja Noćnog Breveta došao je na red i drugi cilj ove sezone.
Dan
pre starta Strele uhvatila me trema i neka nervoza. Sada kada je prošlo, izgleda mi smešno,
ali..... Prvo bio je zacrtan cilj da se MORA završiti, drugo bila je dužina, da
li je 450 km ok za početak sezone, mada sam uradio dosta treninga, treće je
odustajanje našeg Nikole zbog pada i preloma ključne kosti. Da pokažemo koliko
nam Nikola znači, ekipa je po njegovom nadimku na Stravi i dobila ime.
Svako od
nas četvorice je imao zadatak, Dragan i ja česte smene, jer smo u formi i
treningu za Hard Cro i TCR, Nikola je trebao da održava i eventualno nadoknađuje
brzinu, a Nenad da nas smiruje i drži na uzici. Najzahtevniji zadatak je bio
Nenadov. On je na kraju i ispao junak naše ekipe. Njegov uspeh je toliko veći
jer je njegova najduža vožnja do Fleche-a bila 13,5 sati. E, sad zamislite
koliko je napora morao da se napravi da se izgura do kraja, koja je to volja i
snaga.
U najavi lep dan i hladna noć. Ali da će biti toliko hladna i da ćemo
voziti tu noć u „zimskim uslovima“ to nismo ni predpostavili. Dva sata pre
starta kafa sa prijateljima u VaradInn-u. I krećemo na mesto početka „Strele“.
Veliko
prijatno iznenađenje od strane Negomira, velikog ljubitelja outdoor aktivnosti.
Planinar i biciklista koji je došao da nas isparati, poželi srećan put, tako je
i bilo. Njegovu pojavu na startu smo dugo prepričavali, jer ti spontani događaji
dugo nam ostaju u sećanju, a ovaj će ostati i zapisan.
Ali ne samo da nas je
ispratio, nego i dočekao, kao što nam je i rekao!
Koliko divnih ljudi se
okuplja oko ovakvih događaja, a Savuljiće je čekala borba na dva fronta u dve
ekipe i opet sa uspehom i otac i sin.
Put NS – Zrenjanin je dosadan i monoton,
ali trn u Draganovoj gumi se postarao da nam ne bude i to dva puta. Pun mesec
se pojavljuje iznad Zrenjanina. Okrugao, crven, tik iznad zgrada, u prvi mah
pomišljam da je to vodotoranj koji su osveleli i čekam da promeni boju. Ali
ništa i na kraju Nenad i ja shvatamo da je to Mesec koji je nisko. Prvi put
vozim kroz Zrenjanin noćom i lepo izgleda, svetao je.
Kratak predah i put
Beograda i Uba. Na Zrenjaninskom neočekivano hladno. Na par kilometara do Uba
osećam kako me hvata san, ali onda izlazim na čelo grupe: povećavam brzinu,
pesma i voda da se razbudim. Uspelo je.
Od Uba tim putem do Koceljeve,
karakteriše noć i dva divlja ogromna zeca koja su pretrčavala put, a ovaj drugi
stao na sred i gleda nas, ko ste vi? Zamalo da se sudarim s njim. Put je
zanimljive konfiguracije, tako da ću uskoro na tu stranu.
Posle fenomenalnog
gostoprimstva na pumpi MAX Petrol u Koceljevi, odmorni nastavljamo put do Šapca
i to brzo.
Posle Šapca očekujem Draganovu dugo najavljivanu pistu, ali ni
traga. Ali zato nas je uhvatio smor. Sunce nikako da izađe iza oblaka i nikako
da vidimo svoju senku na asfaltu.
Na granici Carinik nam kaže da kasnimo, jer
su drugi prošli pre dva sata!? Ko li je to? I da ne zna ko bi i šta bi ga
nateralo da vozi toliko bicikl. Nastavljamo kroz Republiku Srpsku i u Bjeljini
na pumpi devojka nam reče da zna zašta služe kartoni za overu, jer joj je to nadareni momak lepo popunjen,
kulturan i fin sve objasnio jutros u 05:00. Boss, a ko drugi je takav?
Ubrzo posle
Bijeljine ostaje nam još 100 km. I javlja se onaj osećaj kao na PBP kada sam
prešao 1000 km znao sam da me više ništa
ne može zaustaviti, tako i ovde, a tih 100 km je prošlo i izgledalo kao 10 km.
U glavi misao, pa šta je to još četiri u najgorem slučaju, pet sati vožnje.
Prvi put prolazim pored onog
etno sela Stanišići. Pa to je sve samo ne etno selo. I zaista nemam nameru ni
da svraćam ni da skrećem. Ono je nakaza! A preko puta Salaš!? Pa da li ljudi
znaju uopšte značenje reči Etno i Salaš.
Nisam znao ni da Opština Bogatić se
proteže u dve države. Carinik na našoj strani se zainteresovao koliko imamo do
Novog Sada i skreće nam pažnju da je upravo počela kiša. Ali kiša nas je samo zakačila i brzo prestala.
U
Sremskoj Mitrovici nas je dočakalo
Sunce. Sad je već poznata staza i predeo, sunce i vetar u leđa. Sve po planu
ide. Zadnje kilometre smo iskoristili da ohladimo organizam i rastresemo noge. Iza
ćoška cilj i neki dragi ljudi. Lepo iskustvo, ispraćaj, nepoznat teren, hladna
noć, najduža vožnja u ovoj godini i druženje posle zvršene vožnje. Dugo toga
nije bilo, a mislim da je razlog jer smo imali gde da popijemo kafu, sok, pivo.
Sve u svemu sjajno!