субота, 22. јул 2017.

SLO 24 ULTRA



Dobrovnik – Orhideje – Dobrovnik – SLO24ULTRA – Dobrovnik – UMCA 24h Evropsko prvenstvo

Biciklizam, Dobrovnik, Tropski vrt, Orhideje; Kakav spoj na severozapadu Slovenije! 
     
Priča o Montevideu i Dobrovniku je jako slična, prvo prvenstvo, prva medalja, prvi put treće mesto. 

Gasilci – heroji i kada nema požara!


Sećate li se one priče kada smo prelazili granicu sa Crnom Gorom i pita nas njihov policajac:
 -  Gde Idete? Šta imate od stvari, šta će Vam prikolica? Dajte dokumenta.
 - Idemo na planinarenje, kod Kokana u Rožaje.
 - Kod Kokana, pa što ne kažete, prođite.
E pa, ista priča na severu, na Hrvatsko-Slovenačkoj granici.
- Gde idete, šta imate pozadi?
- Bicikle, idemo na trku.
- Parkirajte sa strane. Gde je trka?
 - U Dobrovniku, SLO24ULTRA, vozimo 24 časa. Marko Baloh je organizuje. Aaaaaa, Marko. Čuo sam za to, prođite.

                                             Marko i Irma Baloh - organizatori i domaćini
 
Priča o Montevideu i Dobrovniku za nas iz Srbije je jako slična; prvo prvenstvo, prva medalja, prvi put pa treće mesto, a mi ćemo se i dalje voditi ličnim entuzijazmom, dobrobiti sponzora i amaterizma. Ko ne zna, reč je o fudbalu i biciklizmu.

Sad već istorijski uspeh srpskog ultramaratonskog biciklizma. Na prvom UMCA Evropskom prvenstvu na 24h treće i četvrto mesto. Ukupno dva učesnika iz Srbije. 


Nismo UCI, pa nas ne priznaju u našem biciklističkom savezu. Ali to ne menja i ne umanjuje uspeh na ličnom i evropskom nivou.

Lepo putovanje, još bolje društvo i odličan timski drug Milovan Bajčetić. Prvi put idemo na SLO24ULTRA, a Milovanu će biti to drugi ultramaraton u životu. Očekivanja – dobra trka, nova poznanstva, lep provod i da se trkamo na trci, a ne da je vozimo, nego da ostvarimo bolje rezultate koje smo imali do sada.

Otkrovljenje Pit stopa je Srđan. Do sada samo zet, od sada, nadam se, stalni član ekipe, bez koga bismo mnogo slabije funkcionisali, možda i sveli učešće na self support. Čovek je došao radi nas, shvatio je da nije gledalac i posmatrač događaja, nego neko od koga nam zavisi rezultat i vožnja.
Priča se da smo Srđan i ja po kazni gladni i bez kolača i soka završili put do kuće! Mada je on sumljivo mirisao na naftu. Ali na kraju piletina i pomfrit su izvadili stvar.
Kad smo već kod Pit Stopa, veliku zahvalnost dugujem i Mramor Sandiju, njegovoj porodici, te porodici Martinčić koja je bila sa nama i uz nas.


Milovan, momak se bavi humanitarnim radom, ovo mu je drugi ultramaraton u životu, motivacija mu na visokom nivou, zadnjih meseci se intezivno spremao u tišini i predano. Slušao i učio od dva trenera, ne štedeći ni sebe ni njih. Porodica i okolina su mu dali svu podršku koju je trebao i na kraju, rezultat nije mogao izostati. Treće mesto UMCA 24h Evropsko prvenstvo!

Moja vožnja je bila dobra, odlučna, sve je išlo po planu, osim vetra koji je nemilosrdno duvao u grudi. Mnogo mi je pomogla sportska prehrana, tako da sam za 24h imao samo jedan klasičan obrok – špagete, a za ostalo pobrinuo se TOPLEVEL.SI-sportska prehrana, koja sve ima što je potrebno za ovakvu jednu trku. I ne samo ovakvu. Bicikl Specialized Diverge Elit, mi je spremio Beosport, koji ću voziti sledećih sezona.

Trka je krenula jako, sa skokom posle prve krivine, nisam želeo da se trošim i da jurim sa tom grupom, svakako je plan bio druga ili treća grupa sa prosekom i tempom koji meni odgovara. U našoj grupi (Sandi, Martinčić, Ivo, Milovan, ja i još jedno pet takmičara) brzo je usledio dogovor, smena na 500 metara. Posle sat vremena prva grupa je pukla, tako da je moja druga grupa, postala treća. 

Oko 17 h počinje kiša, ali znao sam da će brzo prestati i da se neću zaustavljati da se presvlačim. Pola kuga pada kiša, druga polovina suva. Pljusak je prošao, mi se od vetra osušili i nastavili kao da ništa nije bilo. Sad već su se pocepale grupe, te nastaju male grupe, a stalno pregrupisavanje tek počinje. Prvi odmor i stajanje posle šest i po sati vožnje.  
Posle pauze vozim sa zanimljivom takmičarkom koja je drugi put učesnik. Dobar tempo imamo i „odlazimo u noć“. Romana Čuček pravi pauzu, ja nastavljam i samo je pitanje, hoću li voziti sam, voziti svoj tempo, pridružiti se nekoj grupi i pratiti njihov ritam. Romanin suprug Ivo, takođe učestvuje i često smo u istoj grupi. 
Nastavak vožnje, temperatura se spušta na 9⁰C, dobar odabir opreme i praktično se ne oseća da je toliko spala temperatura, oko ponoći vetar prestaje i mojoj radosti nema kraja, lakše se i vozi, naravno. Kad je nastupila kriza, jedu se špagete, koje su se ohladile i kafa iz najboljeg Pit Stopa je sručena i nastavljamo. Oko 03:00.h kao da počinje da sviće. Do jutra, čini mi se da pravim previše nekih sitnih pauza čije se vreme akumulira i na kraju mi je to jako nerviralo što sam uradio. Lekcija za sledećih „24h“. Inače, samu trasu sam podelio na tri dela, tako mi je bilo lakše. (Start/Cilj-Turnišće; Turnišće-Renkovci; Renkovci-Start/Cilj;)  
 
Oko pet ujutro, opet počinje vetar, sela se bude i sad je sve već lakše.  Uživam u vožnji, ne brojim krugove, ni  kilometre, u nekom trenutku i isključujem svoj Edge, jer želim se prepustiti skroz vožnji bez tenzije. Kad mogu da vučem grupu vučem, kad ne mogu u zavetrini sam. Uživam dok narod koji se probudio sad već davno, izlazi i nastavlja navijati i bodriti. Sa Milovanom završavam njegovu vožnju, a sa špancem kojeg izuzetno cenim Javier Iriberri svoj poslednji krug i poslednje kilometre.
                                             The last lap, the last kilometers with a legend

Zanimljiv je bio trening i priča sa predsednikom UMCA i svetskim šampionom, Chris 'Hoppo' Hopkinson, kao i vožnja u grupi sa Anna Mei
                                                             @chris.hoppo.hopkinson
                                                    @annamei.champion.recordwoman

Organizacija je bila odlična, a doček, upustva, raspored, prijavljivanje i bike chek savršeno su izgledali i funkcionisali. Župnik je pre starta došao u naš Pit Stop lično da se pozdravi i da nam poželi sreću. Iako se vozilo u uslovima otvorenog saobraćaja, nije bio ni jedan icident. 
Gasilci su obavili lavovski deo posla. Na svakoj raskrsnici po dvojca, zaustavljali saobraćaj.Radili ljudi na smene. Poslednji krug moje vožnje, svakom ko je bio na smeni sam zahvalio na podršci i poslu. Jednostavno to sam im dugovao. Negde na trećem kilometru, društvo se skupilo izneli sto meze, piće, delili sa takmičarima sve što su izneli. Porodice ispred svojih domova su takođe izlazili i bodrili. Izuzetno poštovanje između takmičara i ostalih  učesnika u saobraćaju je postojalo na visokom nivou. 
Na startnoj – ciljnoj ravnini, jedan gospodin je bio celu noć budan i celu noć svakom tapšao kako je prolazio. Respect!
Trka se završila foto finišom za pobednika u ekipnom plasmanu. Izuzetno uzbudljiva trka. Posle trke čestitanja, fotografisanja, ručak, dodela medalja, pakovanje i kući. Analiza trke i vožnje je usledila tek posle prespavane noći. I pored ličnog rekorda i Nacionalnog u diviziji 50+ shvatio sam gde sam pogrešio i  šta treba da poboljšam i u kom momentu i segmentu trke. Takođe nedostajao je i jedan deo treninga koji ću sigurno uvrstiti. Takođe sam bio i negde u prednosti, koju ću sigurno iskoristiti na sledećim takmičenjima.


 

Нема коментара:

Постави коментар